Mokri remen, poznat i kao “remen u ulju” (Belt-in-Oil), predstavlja tehnološko rješenje u modernim motorima s unutarnjim izgaranjem gdje zupčasti remen radi unutar motora i konstantno je uronjen u motorno ulje. Ova inovacija, koju su prvenstveno uveli Ford sa svojim 1.0 EcoBoost motorom 2012. godine i PSA grupacija (Peugeot, Citroën) sa 1.2 PureTech motorima, na papiru je obećavala revoluciju.
Ciljevi i Očekivanja: Tiši Rad i Duži Vijek Trajanja
Proizvođači su imali nekoliko ključnih ciljeva prilikom uvođenja mokrog remena:
- Smanjenje buke: Podmazivanje uljem prigušuje buku rada zupčastog remena, što rezultira tišim i uglađenijim radom motora.
- Povećana efikasnost: Smanjenjem trenja između remena i remenica, očekivalo se smanjenje potrošnje goriva i, posljedično, smanjenje emisije štetnih plinova.
- Produženi intervali zamjene: Teoretski, konstantno podmazivanje i hlađenje uljem trebalo je usporiti starenje materijala remena i produžiti njegov vijek trajanja, čime bi se ukinula potreba za redovitim i skupim izmjenama. Neki proizvođači, poput Stellantisa, procjenjivali su izdržljivost i do 240.000 km.
Princip Rada: Podmazivanje kao Ključ
Za razliku od tradicionalnog “suhog” zupčastog remena koji se nalazi izvan motora, mokri remen je smješten unutar kućišta motora. Njegova osnovna funkcija ostaje ista: sinkronizacija rotacije radilice i bregaste osovine kako bi se osiguralo pravovremeno otvaranje i zatvaranje ventila.
Ključna razlika je u radnom okruženju. Motorno ulje u kojem je remen uronjen ima višestruku ulogu:
- Podmazuje: Smanjuje trenje i trošenje remena.
- Hladi: Pomaže u odvođenju topline koja nastaje radom remena.
- Štiti: Teoretski, ulje bi trebalo štititi gumeni materijal remena od vanjskih utjecaja poput prašine i zraka, kojima su izloženi suhi remeni.
Realnost u Praksi: Skupi Kvarovi i Nepovjerenje Servisera
Iako je teorija obećavala, praksa je pokazala brojne i ozbiljne nedostatke, pretvarajući ovu inovaciju u “pravu katastrofu” za mnoge vlasnike vozila. Tehnološki eksperiment se u velikoj mjeri pokazao neuspješnim.
Glavni problemi i razlozi za skepticizam servisera su:
- Degradacija materijala: Pokazalo se da trajni kontakt s vrućim motornim uljem i njegovim kemijskim sastojcima dovodi do brze degradacije gumenog materijala remena. Remen počinje trunuti, a komadići gume se odvajaju i završavaju u motornom ulju.
- Začepljenje uljnih kanala: Komadići gume koji se odvajaju s remena mogu začepiti sito uljne pumpe, uljni filtar i uske uljne kanale unutar motora. To dovodi do smanjenog podmazivanja ključnih dijelova motora, što može uzrokovati teška oštećenja.
- Havarija motora: Nedovoljno podmazivanje može dovesti do katastrofalnog kvara motora. Ironično, posljedice pucanja ili preskakanja mokrog remena mogu biti gore nego kod suhog. Dok kod suhog remena dolazi do sudara klipova i ventila, kod mokrog remena, uz taj rizik, postoji i opasnost od potpunog uništenja motora zbog prestanka podmazivanja.
- Osjetljivost na kvalitetu ulja: Mokri remeni zahtijevaju korištenje isključivo specifičnog motornog ulja koje preporučuje proizvođač. Korištenje neodgovarajućeg ulja može ubrzati propadanje remena.
Preporuke za Zamjenu: Ne Vjerujte Slijepo Proizvođaču
Iskustvo je pokazalo da su tvornički preporučeni intervali zamjene često preoptimistični. Dok neki proizvođači navode intervale od 150.000 km ili više, problemi se nerijetko javljaju već na 60.000 do 100.000 kilometara.
Stoga je ključno ne čekati propisani interval. Umjesto toga, preporučuje se:
- Redovna kontrola: Potrebno je redovno vizualno kontrolirati stanje remena, što se kod nekih modela može učiniti skidanjem čepa za ulje.
- Skraćeni interval zamjene: Mnogi stručnjaci i serviseri savjetuju preventivnu zamjenu remena na znatno kraćim intervalima, primjerice svakih 60.000 km ili svakih 6 godina, ovisno što prije nastupi.
- Skraćeni interval zamjene ulja: Redovitom i češćom izmjenom ulja (i obavezno uljnog filtera) može se donekle smanjiti koncentracija gumenih čestica u sustavu.
Savjeti za Vozače i Kupce
Za vlasnike automobila s mokrim remenom:
- Provjerite servisnu povijest: Ako ste kupili polovno vozilo, odmah provjerite je li i kada remen mijenjan.
- Koristite ispravno ulje: Uvijek koristite motorno ulje točno specificirano od strane proizvođača za vaš model motora.
- Skratite intervale servisa: Mijenjajte ulje i filter češće nego što je propisano i redovito kontrolirajte stanje remena kod pouzdanog mehaničara.
- Obratite pažnju na znakove upozorenja: Ako primijetite upaljenu lampicu za pritisak ulja, čudne zvukove iz motora ili nestabilan rad, odmah se obratite servisu.
Za potencijalne kupce (novih ili polovnih automobila):
- Informirajte se o motoru: Prije kupovine detaljno istražite koji tip zupčastog remena ima motor u željenom vozilu. Modeli s mokrim remenom uključuju Fordov 1.0 EcoBoost, motore 1.2 PureTech iz grupacije Stellantis (Peugeot, Citroën, Opel), te neke dizelske motore iz VW grupacije (1.6 TDI i 2.0 TDI) gdje mokri remen pokreće uljnu pumpu.
- Budite svjesni rizika: Ako se odlučite za kupovinu takvog vozila, budite svjesni potencijalnih problema i visokih troškova popravka. Uračunajte trošak preventivne zamjene remena odmah nakon kupovine, osim ako ne postoji dokaz da je nedavno zamijenjen.
- Razmislite o alternativi: S obzirom na dokazane probleme, razmislite o modelima s klasičnim suhim remenom ili onima s pogonskim lancem, iako i lanci danas nisu bez mana.
Zaključak
Mokri zupčasti remen je primjer tehnologije koja je, unatoč dobrim namjerama, u praksi donijela više problema nego koristi. Ideja o tišem, efikasnijem motoru s produženim vijekom trajanja komponente pretvorila se u skupu glavobolju za mnoge vozače i izazov za mehaničare. Zbog preranog trošenja, kontaminacije ulja i rizika od katastrofalnog kvara motora, ovaj sustav zahtijeva znatno više pažnje i preventivnog održavanja nego što su proizvođači prvobitno predviđali. Za vlasnike i kupce, ključ je u informiranosti, redovnoj kontroli i preventivnom djelovanju kako bi se izbjegle skupe posljedice ove problematične inovacije.
