U svijetu automobilizma, gdje se snaga i performanse neprestano guraju do krajnjih granica, turbopunjači su postali nezaobilazan dio modernih motora. No, dok se entuzijasti dive impresivnim brojkama snage i okretnog momenta, često se susreću s terminima koji izazivaju zbunjenost: “bi-turbo” i “twin-turbo”. Jesu li to dva različita sustava ili samo različiti nazivi za istu stvar? Kao iskusni automobilski novinar, zaronit ću duboko u ovu temu kako bih razjasnio ovu dilemu i objasnio što točno svaki termin označava, koje su tehničke razlike (ako ih ima) i koji proizvođači preferiraju koji naziv.
Što je uopće turbopunjač? Kratki podsjetnik
Prije nego što se upustimo u razlike između “bi” i “twin”, važno je razumjeti osnovni princip rada turbopunjača. Turbopunjač je uređaj koji koristi ispušne plinove motora za pogon turbine. Ta turbina je povezana s kompresorom koji potiskuje više zraka u cilindre motora. Više zraka znači više kisika, što omogućuje sagorijevanje veće količine goriva i, posljedično, generiranje veće snage. Glavna prednost turbopunjača je značajno povećanje snage bez drastičnog povećanja zapremine motora, ali često dolazi s manom poznatom kao “turbo rupa” – kašnjenje u isporuci snage dok turbina ne postigne optimalnu brzinu.
Twin-Turbo: Dva pristupa, jedna svrha
Termin “twin-turbo” doslovno znači “dvostruki turbopunjač” i odnosi se na sustav koji koristi dva turbopunjača. Međutim, unutar “twin-turbo” kategorije postoje dvije glavne konfiguracije koje se značajno razlikuju po načinu rada i svrsi:
1. Sekvencijalni Twin-Turbo (Sequential Twin-Turbo)
Ova konfiguracija koristi dva turbopunjača različitih veličina ili dva identična turbopunjača koji rade u sekvenci. Pri niskim okretajima motora, aktiviran je samo manji turbopunjač. Manji turbopunjač ima manju inerciju, što znači da se brže vrti i smanjuje turbo rupu, pružajući trenutni odziv i dobar okretni moment pri niskim brzinama. Kako se okretaji motora povećavaju, veći turbopunjač (ili drugi identičan) se postupno uključuje, preuzimajući ili radeći zajedno s manjim turbopunjačem kako bi osigurao maksimalnu snagu pri visokim okretajima. Ovaj sustav je složeniji zbog potrebe za ventilima koji kontroliraju protok ispušnih plinova i zraka. Klasični primjeri vozila koja su koristila sekvencijalni twin-turbo sustav uključuju legendarnu Toyotu Supru (Mk.IV) s 2JZ-GTE motorom i Mazdu RX-7 s rotacijskim motorom. Cilj je postići širok raspon snage i minimizirati turbo rupu kroz cijeli raspon okretaja.
2. Paralelni Twin-Turbo (Parallel Twin-Turbo)
U paralelnom twin-turbo sustavu, dva identična turbopunjača rade istovremeno. Svaki turbopunjač je odgovoran za polovicu cilindara motora. Na primjer, kod V6 ili V8 motora, svaki turbopunjač opslužuje jednu banku cilindara. Prednost ovog sustava je što se koristi manji turbopunjač nego što bi bio potreban za cijeli motor, što smanjuje inerciju i time turbo rupu u usporedbi s jednim velikim turbopunjačem. Također, dva manja turbopunjača mogu biti učinkovitija u određenim uvjetima rada i omogućuju bolji protok ispušnih plinova. Mnogi proizvođači visokih performansi koriste ovu konfiguraciju, uključujući Porsche, BMW (posebno na svojim V8 motorima) i Nissan GT-R. Ovaj sustav je relativno jednostavniji od sekvencijalnog i pruža snažan, linearan porast snage.
Bi-Turbo: Više marketinški pojam nego tehnička razlika?
Kada govorimo o “bi-turbo” sustavima, ulazimo u područje gdje se tehnička definicija često preklapa s marketinškim terminologijom. Doslovno, “bi-turbo” također znači “dva turbopunjača”, baš kao i “twin-turbo”. U većini slučajeva, kada proizvođač koristi termin “bi-turbo”, on zapravo opisuje paralelni twin-turbo sustav. Drugim riječima, dva identična turbopunjača rade istovremeno, svaki opslužujući svoju polovicu motora.
Glavna razlika između “bi-turbo” i “twin-turbo” često leži u geografskom podrijetlu proizvođača i njihovim marketinškim strategijama. Europski proizvođači, poput Audija, Mercedesa-AMG i Volkswagena, često preferiraju termin “bi-turbo” za svoje paralelne sustave s dva turbopunjača. Na primjer, mnogi Audi RS modeli ili Mercedes-AMG V8 motori koriste “bi-turbo” oznaku, iako tehnički funkcioniraju kao paralelni twin-turbo sustavi. Nema fundamentalne tehničke razlike u načinu rada između “bi-turbo” i “paralelnog twin-turbo” sustava; razlika je primarno u odabiru riječi.
Zaključak: Imena su zbunjujuća, tehnologija je jasna
Dakle, koja je razlika? U suštini, “twin-turbo” je širi pojam koji obuhvaća oba glavna načina rada s dva turbopunjača: sekvencijalni i paralelni. “Bi-turbo” se gotovo isključivo odnosi na paralelnu konfiguraciju, gdje dva turbopunjača rade istovremeno. Najvažnije je shvatiti da oba termina označavaju prisutnost dva turbopunjača na motoru, ali način na koji ti turbopunjači rade može se razlikovati.
Kada vidite oznaku “twin-turbo” ili “bi-turbo” na automobilu, ključno je zapitati se radi li se o sekvencijalnom ili paralelnom sustavu. Sekvencijalni sustavi su složeniji i dizajnirani za optimizaciju odziva u cijelom rasponu okretaja, dok su paralelni sustavi jednostavniji i često se koriste za postizanje visoke snage s manjom turbo rupom u usporedbi s jednim velikim turbom. Proizvođači koriste ove termine kako bi istaknuli inženjerska rješenja i marketinške prednosti, ali kao pravi automobilski znalci, sada znate da je bit u razumijevanju mehanike ispod poklopca motora, a ne samo u nazivu na poklopcu prtljažnika.
